Jer 34 | SerDKE | STEP | Riječ koja dođe Jeremiji od Gospoda, kad Navuhodonosor car Vavilonski i sva vojska njegova, i sva carstva zemaljska koja bijahu pod njegovom vlašću, i svi narodi vojevahu na Jerusalim i na sve gradove njegove, i reče:

Jeremiah 34

1 Riječ koja dođe Jeremiji od Gospoda, kad Navuhodonosor car Vavilonski i sva vojska njegova, i sva carstva zemaljska koja bijahu pod njegovom vlašću, i svi narodi vojevahu na Jerusalim i na sve gradove njegove, i reče: 2 Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: idi i kaži Sedekiji caru Judinu i reci mu: ovako veli Gospod: evo, ja ću predati taj grad u ruke caru Vavilonskom, i on će ga spaliti ognjem. 3 A ti nećeš uteći iz njegove ruke, nego ćeš biti uhvaćen i predan u njegove ruke, i oči će se tvoje vidjeti s očima cara Vavilonskoga i njegova će usta govoriti s tvojim ustima, i otići ćeš u Vavilon.

4 Ali čuj riječ Gospodnju, Sedekija care Judin; ovako veli Gospod za te: nećeš poginuti od mača. 5 Nego ćeš umrijeti na miru, i kao što pališe ocima tvojima, pređašnjim carevima, koji su bili prije tebe, tako će paliti i tebi, i naricaće za tobom: jaoh gospodaru! jer ja rekoh ovo, govori Gospod.

6 I kaza Jeremija prorok Sedekiji caru Judinu sve ove riječi u Jerusalimu. 7 A vojska cara Vavilonskoga udaraše na Jerusalim i na sve ostale gradove Judine, na Lahis i Aziku, jer ti bjehu ostali tvrdi gradovi između gradova Judinijeh.

8 Riječ koja dođe Jeremiji od Gospoda kad car Sedekija učini zavjet sa svijem narodom koji bješe u Jerusalimu da im proglasi slobodu, 9 Da svaki otpusti slobodna roba svojega i robinju svoju, Jevrejina i Jevrejku, da ni u koga ne bude rob Judejac brat njegov.

10 I poslušaše svi knezovi i sav narod, koji prista na zavjet, da svaki otpusti slobodna roba svojega i robinju svoju, da im ne budu više robovi, poslušaše i otpustiše. 11 A poslije opet staše uzimati robove i robinje, koje bijahu otpustili na volju, i nagoniše ih da im budu robovi i robinje.

12 I dođe riječ Gospodnja Jeremiji od Gospoda govoreći: 13 Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: ja učinih zavjet s ocima vašim kad vas izvedoh iz zemlje Misirske, iz doma ropskoga, govoreći: 14 Kad se svršuje sedma godina, otpuštajte svaki brata svojega Jevrejina koji ti se bude prodao i služio ti šest godina, otpusti ga slobodna od sebe. Ali ne poslušaše me oci vaši niti prignuše uha svojega.

15 I vi se bjeste sada obratili i učinili što je pravo preda mnom proglasivši slobodu svaki bližnjemu svojemu, učinivši zavjet preda mnom u domu koji se zove mojim imenom. 16 Ali udariste natrag i pogrdiste ime moje uzevši opet svaki roba svojega i robinju svoju, koje bijaste otpustili slobodne na njihovu volju, i natjeraste ih da vam budu robovi i robinje.

17 Zato ovako veli Gospod: vi ne poslušaste mene da proglasite slobodu svaki bratu svojemu i bližnjemu svojemu; evo, ja proglašujem slobodu suprot vama, govori Gospod, maču, pomoru i gladi, i predaću vas da se potucate po svijem carstvima zemaljskim. 18 I predaću ljude koji prestupiše moj zavjet, koji ne izvršiše riječi zavjeta koji učiniše preda mnom, rasjekavši tele na dvoje i prošavši između polovina, 19 Knezove Judine i knezove Jerusalimske, dvorane i sveštenike i sav narod ove zemlje, koji prođoše između polovina onoga teleta,

20 Predaću ih u ruke neprijateljima njihovijem i u ruke onima koji traže dušu njihovu, i mrtva će tijela njihova biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. 21 I Sedekiju cara Judina i knezove njegove predaću u ruke neprijateljima njihovijem i u ruke onima koji traže dušu njihovu, u ruke vojsci cara Vavilonskoga, koja se vratila od vas. Evo, ja ću im zapovjediti, veli Gospod, i dovešću ih opet na ovaj grad, i biće ga i uzeće ga i spaliće ga ognjem; i gradove Judine obratiću u pustoš da niko neće stanovati u njima.